azijski dnevnik

Singapur

Kad se pojavila ponuda o preseljenju u Singapur, o tom gradu državi nisam znala ništa više nego vjerojatno prosječni korisnik Interneta. Znala sam da se radi o jednom od najskupljih gradova svijeta, azijskom tigru koji izgleda iznimno luksuzno i kao takav se nametnuo kao jedna od najvažnijih gospodarskih sila novije povijesti, proglašenoj jednoj od najpoželjnijih destinacija za život. Nisam sigurna ni da me više zanimalo. Mislim da čak nije bio ni na mojoj bucket listi. Zaintrigirao me tek onda kad je Mrgo, iliti moj muž koji je obišao poprilično dobar dio ove kugle na kojoj živimo i baš nigdje mu nije bilo „nešto posebno“, osim Cape Towna, za kojeg i dalje tvrdim da mu je draža moja ljubav prema tom gradu nego sam on sa svojim nesavršenostima, ali dobro; poslao poruku „Mislim da mi je čak bolji od Cape Towna, a tebi bi mogao biti u rangu njega ili na čvrstom drugom mjestu. Moraš doći.“ 

Ček samo malo, kako misliš u rangu CT? Ček malo više, Mrgo je napisao tako pozitivnu poruku?? Mrgo? Moj Mrgo kojem je London „dobar ali ne voli Engleze pa eto, nije oduševljen“, u Škotskoj je volio pejzaže jedino, Cipar u koji ljudi idu čak i na ljetovanja mu je bezveze i nije noge umočio u more zbog tankera tamo negdje; Kanada mu je hladna, siva i dosadna, Kenija nije ispunila očekivanja, Kina mu je super iskustvo ali se ne bi vratio i ne shvaća zašto se meni svidjela, Njemačka mu je OK zbog rada ali su ljudi previše hladni i da ne nabrajam dalje jer eto, ne mogu od sramote i Mrginog obraza. Cape Town je jedino uistinu volio zbog najljepše prirode koju smo ikad vidjeli, njegove kuće na plaži, stila života gdje ljudi provode svaki slobodan trenutak na plaži ili u planini.

Volio je Afriku, no naravno, inženjer perfekcionist je mrzio njihovu administraciju. Nimalo inženjesrki nastrojena ja ju nisam ni primjećivala i obećala sam mu da ćemo se jednog dana preseliti tamo. Dok Mrgi ništa nije skroz valjalo, meni je sve bilo dobro jer je sve bilo jedno novo iskustvo. Meni je svugdje zanimljivo, ali je znao da mi je Afrika ljubav. Kad netko samo spomene Cape Town srce mi počne kucati još brže. Spomenuti taj neki Singapur i staviti ga na ljestvici odmah ispod bilo je jako drsko!

Dok mi je Mrgo tu večer slao fotografije s nekog rooftop bara u kojem je pio koktele s kolegama, ja sam krenula u istraživanje tog grada koji je izgledao poput razglednice s njegovih fotografija. Kad je za dva mjeseca došla ponuda o preseljenju, ja sam bila ta koja je prva rekla da idemo jer se činilo kao avantura. Prvi grad koji ima sve ljepote i ležernost života koji se meni sviđa, te administrativnu i inu uređenost koju Mrgo voli. Za tri mjeseca smo bili u avionu prema svom novom domu i dočekao nas je šok. Tj mene, jer sam ja valjda jedna od rijetkih budala koje se odluče preseliti na drugi kraj svijeta u grad u kojem nikad nisu bili. Na internetu je pisalo da je vlažnost ogromna  i kako u principu ne postoje godišnja doba već samo jedno jako sparno, vruće godišnje doba. Grad vječnog ljeta – zvučalo je savršeno. No nije bilo na prvi udah u kojem sam tražila aparat za kisik, doslovno. U trenirci dugih rukava mislila sam da ću se onesvijestiti na tih osam tisuća stupnjeva i nevjerojatnoj vlažnosti zraka. Klima je uistinu tropska i treba vam par dana da se naviknete, no nakon nekog vremena vam i to postane normalno. 

Noa na aerodromu u Dohi, na pola puta do Singapura

Dakle, grad. Taj predivan grad prepun zelenila i nebodera koji paraju nebo vas vrlo brzo navede da se zaljubite u njega. Singapur (malajski- lavlji grad), čiji simbol i maskota je MERLION , kip lavlje glave i tijela ribe je otočni grad država na jugu Malajskog poluotoka, bio je jedna od britanskih kolonija. Iako je bio skoro pa nenaseljen otočić na kojem je živjelo svega 150 gusara i ribara, Britancima je bio zanimljiv upravo zbog svog strateški zanimljivog i važnog položaja zbog kojeg su ga nazivali i azijskim Gibraltarom. Tijekom Drugog svjetskog rata Japanci su preuzeli grad i nazvali ga Shónantò, da bi ga Englezi vratili u rujnu 1945.-e godine, mjesec dana nakon japanske predaje. Samo dvadeset godina poslije, 1965.-e godine Singapur proglašava nezavisnost i u kratkom vremenskom roku od samo jedne generacije od skoro pa napuštenog otočića Trećeg svijeta postaje jedna od najvažnijih svjetskih sila. 
Iako država ima  predsjednika i svoj parlament u teoriji, u praksi vlada jednostranačje s obzirom da je upravo predsjednikova stranka pobijedila na svim izborima od nezavisnosti. No, ne postoje problemi s korupcijom jer je poznato kako Singapur ima nultu razinu tolerancije prema istom, a svakako je godinama pri dnu ljestvice korumpiranih zemalja svijeta, zajedno s Novim Zelandom i Skandinavskim zemljama. Također, Vlada je u Ustav uključila odredbu po kojoj nijedna Vlada ne smije trošiti više od zatečenog stanja. Pitam se kako bi se naši političari snašli u ovakvom sistemu i koliko dana bi preživjeli?!

Iako je poznat po svojoj multinacionalnosti i kulturalnosti, glavne tri etničke skupine koje žive u Singapuru su Kinezi, Malajci i Indijci pa ni ne čudi da postoje čak četiri službena jezika: engleski (jezik trgovine i administracije), malajski (nacionalni jezik), kineski (onaj kojim se većina stanovništva služi) i tamilski. U skladu sa svima njima pojavio se i Singlish – singapurski engleski s kombinacijom svih navedenih jezika i dijalekata koji teško bude razumljiv pridošlicama. Također, Singapur je zemlja gdje su sve religije ravnopravne. Lijepo je vidjeti na tako malom mjestu toliko crkvi, džamija, hramova, često jednih pored drugih u takvom suživotu da jedni ne vrijeđaju druge. Svakom je dopušteno u miru prakticirati svoju vjeru na primjeren i tih način.

Zdravstveni sustav je jedan od boljih u svijetu. Točnije, Svjetska Zdravstvena organizacija ga je smjestila na visoko šesto mjesto. Uistinu, bolnice izgledaju poput hotela s pet zvjezdica, osoblje je odlično educirano na nekom od domaćih ili češće, stranih europskih ili američkih sveučilišta. Sve to možete provjeriti na životopisima zaposlenika javno dostupnih na stranicama zdravstvenih ustanova ili ispred njihovih ordinacija. Dakle, nema lažiranja diploma i sličnih stvari koje nas više nažalost ne iznenađuju u hrvatskim vijestima. Osim educiranosti, šokirat će vas ljubaznost osoblja, kako pomoćnog tako do glavnih liječnika, ravnatelja i apsolutno svih. Svi će imati strpljenja za bezbroj vaših pitanja, igrat će se s djecom kako im ne bi bilo strašno ili dosadno. Nikad, ali nikad sličan pristup nisam doživjela na našim prostorima. Inače, grad je iznimno kids friendly i djeca sa svim svojim stanjima, raspoloženjima i tantrumima nigdje nisu nepoželjna i svi imaju razumijevanja za takva njihova stanja, ali to će biti zasebna tema nekog od sljedećih postova. 

Kako se Singapur tako brzo nametnuo kao jedna od najrazvijenijih država svijeta?? 

Ovaj azijski tigar svoje bogatstvo temelji na trgovini i lučkim djelatnostima u kojima mu pomaže odličan zemljopisni položaj. Razvio se najviše na uvozu jeftinih sirovina jer sve mora uvoziti. Poprilično oskudijeva prirodnim resursima pa ih uvozi i naravno, izvozi gotove industrijske proizvode te na taj način odlično zarađuje. No danas najveći dio prihoda priskrbljuje upravo od bankarskog i turističkog sektora. Sve to je dovelo da grad bude proglašen jednom od najpoželjnijih destinacija za život. Posljedično, sve više ljudi je pristizalo u njega tražeći svoj dio kolača i priliku za uspjeh. Dok se razvijao, dočekivao je strance širom otvorenih ruku, no sad kad s populacijom od cca 5.6 milijuna stanovnika, čak 1.32 milijuna čine stranci, domaće stanovništvo više nije presretno činjenicom o stalnom pristizanju novih sugrađana. Kako bi im pomogla u tome, Vlada je napravila niz mjera kojima se potiče zapošljavanje domaćeg stanovništva. Primjerice, za poslove plaćene manje od 8760$ poslodavci prvo trebaju držati natječaje otvorene za domaće stanovništvo dva tjedna. Ako se nitko od domaćih ne prijavi, odnosno ne budu zadovoljavali uvjete natječaja, mogu se zaposliti stranci. Na taj način se Vlada bori da stranci „ne otimaju poslove“ domaćima i zapravo smanjuje nezaposlenost. Toliko ima primjera kad se čovjek zapita zašto jednostavno naši političari nekad ne prošire vidike, odu u svijet i doslovno iskopiraju neke modele koji tako uspješno egzistiraju negdje drugdje!? Tako primjerice, domaće stanovništvo ima jako puno privilegija u odnosu na strance. Oni imaju posebne, niže tarife za sve. Plaćaju znatno niže cijene vrtića, škola, ulaznice za sve imaju dvije kategorije cijena „strani i domaći“. Nikog ne zanima radi li se o diskriminaciji ili ne, ako vam se ne sviđa , promijenite državu. Kako bi promovirala zdrav način života domaćeg stanovništva, grad je napravio jako puno besplatnih javnih teretana, dijeli besplatne laptope građanima slabijeg mirovinskog statusa, svim građanima dijeli pametne satove koji mjere kretanje te ukoliko ste ispunili unaprijed određenu kvotu, dobivate poput u određenim trgovinama; plaća se pomoć starijim i nemoćnim osobama, pomaže se kod plaćanja režija potrebitima; osigurava se da nema prosjaka pa država osigurava određeni broj bazičnih proizvoda poput papirnatih maramica koje potrebiti prodaju umjesto da prose; baby bonus za svako dijete rođeno kao državljanin Singapura iznosi cca 160 000$. Baš zato što je toliko poželjno, za dobiti singapursko državljanstvo potrebna je određena magija. Nekad je bilo puno jednostavnije, mogli ste dobiti državljanstvo uz stalni posao i dobra primanja, ali sad uz ogroman priljev ljudi koji bi htjeli ovu putovnicu, postalo je skoro pa nemoguće čak i za djecu stranaca koja se tu rode. 

Noa i tata u Zoološkom vrtu

Grad inače izgleda kao da vas je netko ubacio u budućnost.  Neku čistu i uređenu budućnost, s obzirom da se radi o jednom od najčišćih  gradova svijeta. Savršeno je povezan podzemnom željeznicom SMRT (Singapore Mass Rapid Transport) koja je vjerojatno najčišća podzemna u svijetu s obzirom da je konzumiranje bilo kakve hrane i pića izričito zabranjeno u javnom prijevozu, te za isti možete dobiti kaznu od 500$. Također, nacionalno voće durian, poznato po svom karakterističnom i preintenzivnom mirisu (rekla bih smradu) je također zabranjeno u javnom prijevozu, baš kao i u većini hotela jer vjerujte, taj smrad ne možete isprati niti izračiti iz prostorija. O zabranama i kaznama u ovom gradu od kojih su neke nevjerojatne da bi bile istinite, poput one da su žvakaće gume zakonom zabranjene; pisat ću poseban post.  

Od 2013. godine pa do danas svake godine je proglašen najskupljim gradom na svijetu. Azijati su inače poznati po svojoj korporativnoj odlučnosti i predanosti radu, stoga se jako puno radi. Prosječan radni dan traje do 19 – 20h , a nakon toga nerijetko par dana tjedno svi poslovnjaci imaju konferencijske pozive koji potraju i do 23h, jer naravno, svi posluju s Amerikom i njima to vrijeme odgovara. Primjerice, moj suprug redovito ima pozive u 22h i to je već postalo normalno. Neku večer je imao zagovoren poziv u 00:30h i ujutro se najnormalnije morao pojaviti na poslu u uredovno vrijeme. Nije bilo govora o kašnjenju na posao zato jer si radio još i pola noći! Puno se radi, no zato se odlično zarađuje. Ako ste inženjer, bankar ili ICT-jevac odlično ćete zarađivati u Singapuru. Stranci jako dobro žive i zarađuju, s tim da tvrtke najčešće plaćaju stan i/ili vrtić, ovisno o vašoj poziciji i ugovoru. A s obzirom da je ovo jako skup grad, takva pomoć je i više nego dobrodošla jer u širem centru grada primjerice, dvosoban stan nećete moći pronaći ispod 5000$, a cijene internacionalnih vrtića za strance su od 1500$ pa naviše. 

Zanimljivo je da je Singapur grad s najvećim postotkom milijunaša na svijetu, a ocjenjujući nekoliko ključnih aspekata života poput edukacije, zdravstvene skrbi, sigurnosti, kvalitete života i postotku ljudi koji posjeduju svoju nekretninu, proglašen je kao jedan od najpoželjnijih gradova za život. 

Marina Bay
Pogled s 57.og kata Marina Bay Sands hotela
Pogled na Marinu s 57.-og kata
Gardens by the Bay

Većina stranaca nema auto, ali ono što gotovo svi stranci imaju su pomoćnice ili tzv. helperice, žene pretežito s Filipina ili okolnih zemalja koje žive s obiteljima kojima se brinu o kućanstvu i djeci. Rade šest dana tjedno po cijele dane, imaju samo nedjelje slobodne te godišnje deset dana odmora u kojem ste im dužni platiti avionsku kartu za posjet obitelji u zemljama iz kojih dolaze. Te žene su obično poput pridruženih članova obitelji s kojima djeca odrastaju i vežu se uz njih, putuju s njima na odmore i doma u Europu, mijenjaju pelene, ublažavaju grčiće, prolaze tantrume i prve vrtićke dane, režu tortu na rođendanu i plaču zbog prvih padova bicikla; ili su pak moderna verzija ropstva u kojima im nije dopušteno sjediti za stolom za kojim sjedi poslodavac ili ne daj Bože naručiti hranu ili piće dok se nalaze u restoranu dok im čuva djecu. Sve su one to u zavisnosti od obitelji na kakvu naiđu. A da biste zaposlili helpericu, prvo morate 

položiti tečaj kod Ministarstva obitelji i dokazati da imate prikladan smještaj i hranu za nju. Najžalosnije je što prikladan smještaj znači sobičak koji služi za vešeraj ili sklonište koje je po Ministarstvu, sasvim dovoljno za jednu osobu. Također, vi ste u potpunosti zaduženi i odgovorni za nju, plaćate joj zdravstveno osiguranje i vodite na obvezan sistematski pregled svakih šest mjeseci te ste odgovorni za njeno ponašanje.

Helpericama nije dopušteno spavanje nigdje drugdje osim u vašem domu, odnosno na adresi navedenoj prilikom upisa u Ministarstvo jer postoje inspekcije koje provjeravaju spavaju li uistinu tamo. Ako nisu, slijedi kazna. Dakle, ne postoji mogućnost da ćete imati pomoćnicu koja raditi za vas, a spavati negdje drugdje. Čak i nedjeljom, koja je njihov slobodan dan, dužne su doći navečer kako bi spavale doma. Također, za vrijeme rada kod vas, nije im dopušteno imati vezu ili ostati trudne. U svakom od navedenih scenarija slijedi im deportacija iz države. Za sve ovo primaju plaću od 600$-700$, ovisno o poslodavcu. Za navedeni iznos koji je u Singapuru mizeran, u svojim državama za par godina naprave kuće i obrazuju djecu, stoga nijedna od njih ovaj posao obično ne radi predugo. No, postoje propisi i za poslodavce. Ovisno od agencije putem koje zapošljavate pomoćnicu (sve se odvija putem agencija odobrenih od strane Ministarstva jer u Singapuru ništa ne smije biti mimo zakona. Mislim da sam upravo otkrila razlog zašto tako malo Hercegovaca ima ovdje) imate određeni broj pomoćnica koje možete zaposliti tijekom svog boravka ovdje. Već nakon druge otpuštene inspektori dolaze razgovarati s vama da vide u čemu je problem i je li on možda subjektivne prirode. Nakon treće ponovno morate polagati test pri Ministarstvu i proći određenu obuku, a ukoliko otpustite i nju onda se jednostavno pozdravite s pojmom zapošljavanja pomoćnice jer vama ni vašoj obitelji više nije dopušteno zaposliti pomoćnicu u Singapuru.

Zašto moja prijateljica kaže da joj se ovdašnji singapurski život čini kao da živimo u resortu i na produženom godišnjem odmoru; kakav je njihov stil života i zašto je život ovdje znatno opušteniji; kakva su njihova djeca i načini odgoja; kako se živi u Singapuru i koji su to zanimljivi i nevjerojatni zakoni kojih se potrebno pridržavati ovdje, čitajte u sljedećim postovima. Dotad mi pišite kakav ste dojam o samom gradu na osnovu ovog prvog posta i naravno, što biste još htjeli čitati. 

Pozdrav!

Maja

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll Up